O "DIDASKALIJAMA" i "ŠTRASERIMA" (Rudi Stipčić)
Imena postrojbi dragovoljaca u Domovinskom ratu bila su malo neobična, stoga me nije nimalo iznenadilo ime "ŠTRASERI", a pogotovo oznaka postrojbe, koja je kasnije nikla, a koja je prikazivala vojničku čizmu čiji se đon odvalio.
Moj prvi susret s dragovoljačkom satnijom 100. brigada HV "ŠTRASERI", dogodio se 16. listopada 1991. godine, kada su gospoda Željko Prpić i Ivan Kozlica , na mojem zapovjednom mjestu u Lipovljanima donijeli zapovijed Zapovjedništva Zagrebačkog korpusa, kojom se dragovoljačka satnija 100. brigada HV raspoređuje u Operativnu grupu "POSAVINA" na daljnji raspored. U to vrijeme iz samoborske 8. brigade TO (kasnije 151. brigada HV) na novljanskom ratištu nalazila se jedna bojna koja nije bila potpuna a nalazila se u sklopu 105. brigade HV Blelovar , te sam odlučio da novopridošlu satniju podredim zapovjedniku bojne iz samoborske brigade.
Tako je otpočeo ratni put dragovoljačke satnije 100. brigade HV "ŠTRASERI", na novljanskom ratištu Zapadne Slavonije. Slijedila je ratna jesen i zima 1991. godine, kad je mlada tek stasala Hrvatska vojska zaustavila zahuktalu mašineriju 5. K(korpus) JNA – Banjalučki, koji je svim silama težio razbiti obranu postrojbi u sklopu OG (Operativne grupe) "POSAVINA" na novljanskoj i novogradiškoj bojišnici, sredila crtu bojišnice i preotela operativnu inicijativu na bojištu, te 29. listopada 1991. godine poduzela napadna djelovanja po kodnim nazivom "ORKAN-91".
Napadna djelovanja po kodnim nazivom "ORKAN-91", postrojbe u sklopu OG "POSAVINA" provodile su, uz povremene prekide vatri – primirja (bilo je 23 primirja), do 03. siječnja 1992. godine kada je stupilo na snagu Sarajevsko primirje. To je vrijeme kada je zima pokazala svu svoju surovost spustivši živu na 15 do 20 stupnjeva Celziusa ispod ništice, a naš hrvatski vojnik u tim uvjetima nije napuštao crtu bojišnice već se hrabro suprostavljao agresoru u njegovim pokušajuma da odbaci naše snage oz oslobođenih hrvatskih sela i naselja. Neprijateljska uporišta koje je naša mlada HV oslobađala nose nazive: Bujavica, Motel Trokut, Bair, Lovska, Popovac, Korita, Jagma, Subocka, Livađani te Gornje i Donje Kričke, to su naselja na novljanskoj bojišnici, a na novogradiškoj bojišnici oslobođena su naselja: Šnjegavić, Golobrdac, Šagovina Mašička i Širinci.
Kroz gotovo svako od ovih naselja, na novljanskoj bojišnici, prošli su i dragovoljci dragovoljačke satnije 100. brigade HV "ŠTRASERI", a čija je vojničke doživljaje i stradanja opisao jedan od "ŠTRASERA", u knjizi "ŠTRASERI" DIDASKALIJE, gospodin Radovan Domagoj Devlić, koji nažalost više nije među nama, ali je ostala uspomena na njega i njegovu hrabrost jer je kao invalid bio dragovoljac Domovinskog rata. Njegova knjiga najbolje govori o moralu hrvatskog vojnika, o nedaćama koje su tog vojnika pratile od mobilizacije do fronta a posebno pri naoružavanju opskrbljenošću streljivom.
Došli su dani mira a "ŠTRASERI" skidanjem odora HV-a nastavljaju svoje civilne živote i zanimanja. Kako bi se nastavio rat poslije rata utemeljena je "Udruga dragovoljaca domovinskoga rata Štraseri". Temeljni cilj udruge je humanitarni rad, a naročito pripomoć djeci poginulih hrvatskih branitelja, angažirajuči se kao i ratnim vremenima na organizaciji humanitarnih aktivnosti i koncerata.
No pored toga i dalje "ratuju" za ostvareneje svojih prava koja ih pripadaju po vojničkoj mjeri zasluga u Domovinskom ratu.
Ako general Tus u tjedniku Globus od 27. veljače 2009. godine na novinarsko pitanje: Zašto ste se 1991. protivili potpisivanju Sarajevskog primirja? – odgovara: "Nije bio problem u primirju, nego u prestanku operacija, mi smo smjerali da ih nastavimo, one su se kad-tad morale provesti, radi oslobodenja nacionalnog teritorija, pa bolje odmah, nego za četiri godine, kad su se Srbi u Krajini već organizirali i podigli vojsku.
Trebalo je ići u Bosnu 1992., poslije zaposjedanja zapadne Slavonije, koje smo započeli, a dovršili s "Bljeskom", trebalo je odmah krenuti dolje, dok su bili u rasulu. JNA se rasformirala u tri vojske u prvoj polovici 1992. godine, a Srbi su u BiH i RH tek razvijali svoju vojsku, mobilizirali teritorijalce. Mi smo pak imali prikupljene snage od 250.000 vojnika i sve je bilo spremno, zapovijed pripremljena da se kreće 4. siječnja 1992. godine. Ali, onda su počeli ti Tuđmanovi pregovori, dogovori sa Srbima u Grazu.", s pravom se pitamo zašto MORH nije ustanovio odličje – medalju "ZAPADNA SLAVONIJA", kao što je to učinjeno za "Bljesak" i "Oluju"?
Zapadna Slavonija geografski ima površinu od oko 9222 km², dok teritorija pobunjene tzv. "SAO KRAJINA Zap. Slavonija" iznosi oko 2875 km², u napadnim operacijama za oslobađanje Zapadne Slavonije, koje su provedene u jesen i zimu 1991. godine, pod kodnim nazivom "ORKAN-91", "OTKOS-10" i "PAUK-91", oslobođeno je oko 2275 km².
Četri godine kasnije vojno-redarstvenom operacijom "BLJSAK", u potpuno drukčijim vojno strategijskim uvjetima, daleko bolje opremljena HV oslobodila je oko 634 km², za koji uspjeh je ustanovljena istoimena medalja.
Zašto i "ŠTRASERI" (Ante, Beba, Brada, Boris, Branko (Vukovar), Branko (Zagreb), Bul (1)., Bul (2)., Canjuga, Cerko, Čedo, Čorko, Čvrga, Daf, Danijel, Danko, Deva, Domagoj, Franjo, Girica, Haš, Ilija, Jasna, Jura, Kele, Kristijan, Mac, Mačak, Marijan, Marinko, Marfi, Miki, Mila Mary, Milan, Mimi, Mišo, Mrvica, Muris, Neno, Nikola, Pero, Rick, Roki, Skuli, Stanko, Suki, Šokre, Tale, Tomica, Vesna, Vice, Vjeko, Vlado, Vuki, Zdenko, Zdenko, Zec, Zeko, Zlatko, Zlatko, Zac i Lux), te i drugi pripadnici postrojbi koje su sudjelovale u oslobađanje Zapadne Slavonije u jesen i zimu 1991. godine, najteže godine Domovinsko rata, nebi imali pravo i čast nositi medalju "ZAPADNA SLAVONIJA", ostaje pitanje bez odgovora.
Svaki moj susret s članovima "Udruge dragovoljaca domovinskoga rata Štraseri" je susret u kojem oživljavamo siječanja na dane provedene u Banovoj Jarugi, Subockoj, Kričkama i drugim mjestima ratnih zbivanja te slavne 1991. godine, kada smo iz ničega stvarali vojsku pobjednika i oslobodilaca. Svaki takav susret ispunjava me ponosom na bojovnike "ŠTRASERE" (Domagoj, Marfi, Mrvica, Muris i Skuli) koji su poginuli ili umrli, i branitelje kojima sam imao čast zapovjedati i s kojim smo donijeli slobodu našem narodu i generacijama kojie dolaze.
Zagreb 03. ožujak 2009. godine
Ratni zapovjednik
OG "POSAVINA"
Rudi Stipčić
Brigadni general u mirovini
